Odlazak gradonačelnice Grada Sarajeva Benjamine Karić u posjetu gradonačelniku Banje Luke Drašku Stanivukoviću, a potom i Stanivukovićev put u Tuzlu gdje je grlio tamošnjeg gradonačelnika Jasmina Imamovića, u medijima su predstavljeni kao, ni manje ni više, historijski!
Dok je na vlasti bila ta mrska i nacionalistička SDA, niko iz Sarajeva nije putovao u Banju Luku, a ni iz Banje Luke u Tuzlu, eto, nije uopće prelažena ta fantomska međuentiteska linija dok se ovi “novi” nisu pojavili.
Zato nije zgoreg samo kratko podsjetiti, ove što su tek sada “otkrili svijet”, da već frtalj stoljeća ljudi normalno putuju iz grada u grad, širom Bosne i Hercegovine.
Da je Banja Luka nepuna tri sata, preko Vlašića, redovno odredište brojnim Bošnjacima i Hrvatima, da je Sarajevo također mjesto gdje rado dolaze iz svih gradova Bosne i Hercegovine, da je Sarajevo grad u kojem su državne institucije u kojima radi ogroman broj Srba koji dolaze iz bh. entiteta Republika Srpska.
I ne samo običan svijet, već i političari.
Tako se zaboravlja da su od 1996. godine u entitetskom parlamentu u bh. entitetu Republika Srpska zastupljeni Bošnjaci. Zaboravlja se da su se deseci hiljada ljudi vratili na svoja ognjišta, i da im uopće nije zabremedet to što su se dogodili ovi “historijski susreti”.
Kada već Karić, Stanivuković i Imamović eto kao propagiraju tu neku novu, do sada “u historiji nezabilježenu” politiku, valja ih podsjetiti da je Sulejman Tihić u vrijeme dok je bio član Predsjedništva BiH dolazio u Banju Luku gdje je u Narodnoj skupštini RS-a održao govor, a kao bivši logoraš bio je i dugogodišnji zastupnik SDA u Banjoj Luci. I naravno, ne samo on.
Ali to za ove što su sada otkrili toplu vodu ne znači ništa i o tome radije ne govore jer kako onda predstaviti javnosti da su putovanja iz Sarajeva u Banju Luku ili pak iz Banje Luke u Tuzlu bila nemoguća sve dok se oni nisu pojavili.
I na koncu, za ove što su putovanja, grljenja i ljubljenja “historijska”, očigledno da su do sada Vraca i Kozija ćuprija bile “granice” koje nisu prelazili. Stoga, treba ih podsjetiti s vremena na vrijeme da postoji stotine i stotine političara koji više od dvije decenije putuju iz grada u grad, sastaju se međusobno, razgovaraju, a da stotine hiljada običnog svijeta od 1996. godine normalno putuju iz grada u grad.