Hrvatski narodni sabor BiH predložio je ukidanje Federacije BiH, što je njihov odgovor na inicijativu SDP-a BiH o racionalizaciji ovog entiteta, koja definira da bi kantoni ostali kao ustavna kategorija, ali bi izgubili vlade i skupštine.
Nadležnosti bi bile podijeljene između entitetskog i lokalnog nivoa, a jedan od prihvatljivih modela su županije u Republici Hrvatskoj.
Inicijativu SDP-a podržalo je i rukovodstvo SDA.
Iz HNS-a su ovaj potez nazvali rušenjem Dejtonskog sporazuma i kao odgovor predložili kako bi bilo racionalnije ukinuti entitet Federaciju BiH.
– Ključ svih problema zaista je na prostoru Federacije BiH, a to nisu kantoni. Ukidanjem Federacije BiH riješile bi se i implementirale presude Ustavnog suda koje bošnjački unitaristi vješto izbjegavaju, a neke od njih su i sami inicirali – poručili su iz HNS-a.
HNS-ova, odnosno inicijativa predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića o ukidanju Federacije BiH, ništa manje nije opasna od one koju je nedavno u javnost plasirao lider SNSD-a Milorad Dodik – da predsjednik entiteta Republika Srpska bude ujedno i član Predsjedništva BiH.
I jedna i druga ruše Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazum i za cilj imaju mijenjanje ustavno-pravnog poretka države Bosne i Hercegovine.
Čović i Dodik, u jeku razgovora bh. političara sa zvaničnicima EU-a i SAD-a o reformi izbornog zakonodavstva, ispipavaju politički teren provjeravajući dokle mogu ići sa svojim zahtjevima za rušenje države Bosne i Hercegovine.
Vašingtonskim sporazumom koji je potpisan 18. marta 1994. godine ukinuta je tzv. Herceg-Bosna, a dogovorena Federacija BiH i kantoni.
Godinu i po poslije potpisan je i Dejtonski sporazum, a u Aneksu 4 Ustava BiH navedeno je da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Kada bi se ostvarili Čovićevi planovi i želje za ukidanjem Federacije BiH, a ostavljani kantoni, to bi značilo da više ne bi postojala institucija predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH, Vlada FBiH, te Parlament Federacije BiH.
Time bi bio doveden u pitanje i izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, koji se biraju iz Doma naroda Federalnog parlamenta gdje ih predlažu klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba.
I ne bi to bile samo izmjene Izbornog zakona BiH, o čemu nas Čović redovno izvještava potenciranjem “hrvatskog pitanja” kroz implementaciju presude Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić”, već temeljite izmjene Ustava BiH.
Ono što on zagovara značilo bi ponovno oživljavanje, u Hagu presuđene UZP-ovske Herceg-Bosne, koja je ukinuta Vašingtonskim sporazumom.
Od tri kantona u kojima je većinsko hrvatsko stanovništvo, zaokružio bi taj svoj dugo sanjani treći entitet, a svi odjeli HNS-a bi postali ministarstva. Čović već sada na primjeru HNK demonstrira kako bi to izgledalo. Blokira izbor policijskog komesara, ne dozvoljava formiranje nove kantonalne Vlade, drži u rukama pravosuđe, zaustavlja migrante na Ivanu…
Prvi čovjek HDZ-a svu svoj političku moć crpi upravo iz kantona, koje je, podsjetiti se treba, uspio ugurati čak i u Mehanizam koordinacije, tako da danas bilo šta što je u vezi sa EU integracijama jedan kanton može blokirati.
I Čović i Dodik se uredno pozivaju na pismo američkog državnog sekretara Anthonyja Blinkena koji je članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine pozvao na ograničene ustavne promjene u BiH.
– Od početka je bilo shvaćeno da ustavni poredak, uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, nije uklesan u kamen i da je potrebno s vremenom izvršiti potrebne promjene. Neki od nedostataka Ustava Bosne i Hercegovine identificirani su u presudama Evropskog suda za ljudska prava, uključujući odluku Sejdić-Finci – stoji u Blinkenovom pismu.
On je istakao da pitanja koja se navode u ovim presudama i slični problemi moraju biti riješeni.
– Problemi se ne mogu riješiti samo zakonodavstvom. Ograničene ustavne promjene bit će potrebne da bi se izvršila dosljedna reforma izbornog sistema koja mora biti u skladu sa zahtjevima za članstvo u Evropskoj uniji i presudama evropskih sudova – navodi Blinken.
Šta su ogranične ustavne promjene Blinken je jasno precizirao. Međutim, dvojac SNSD-HDZBiH sve to tumači na svoj način i nastoji iskoristiti priliku za realizaciju svojih političkih ciljeva.
Iako se uredno obojica pozivaju na presude Evropskog suda, sve je samo deklarativno jer njihova ugradnja u Ustav BiH i Izborni zakon im ne odgovara.
I presuda “Sejdić-Finci”, i “Azra Zornić”, i “Ilijaz Pilav” i “Slobodan Pudarić” idu u prilog građanskom, a ne etno-nacionalnom konceptu, kakav je definiran Dejtonskim sporazumom i kojeg se čvrsto drže lideri HDZ-a i SNSD-a.
Implementacijom ovih presuda bilo bi omogućeno svakom građaninu, neovisno gdje živi, da se kandiduje na izborima za bilo koju funkciju, a takvo što nikako se ne uklapa u Čovićevu “sliku i priliku legitimnog Hrvata”.