“Situacija na Balkanu je napeta i krajnje ozbiljna. Ipak, ne može se reci da je slična onoj iz 90-tih”, mišljenja je Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Uznemirenost građana u regionu raste s razlogom, kako kaže Biserko i to zbog neizvjesnosti koja suviše dugo traje.
Biserko se u intervjuu za Index.ba osvrnula i na dešavanja u Ukrajini, ratu kojeg vodi Rusija čije poteze Srbija nije jasno osudila kao i razlozima takve odluke politika, koji su, po mišljenju Biserko, veoma opasni, samim time što je Srbija “stala na stranu Rusije i pojačala svoje destruktivne aktivnosti u susjedstvu”.
“Većina zemalja Zapadnog Balkana su članice NATO-a. To jeste bezbijednosni okvir koji garantuje sigurnost i zaštitu zemalja članica. Ruska agresija na Ukrajinu je dodatno uznemirila region jer je poremetila evropski bezbjednosni poredak ali je istovremeno i potakla Evropu na jedinstvo koje je bilo nezamislivo nekoliko mjeseci ranije. Putin je krenuo u rat jer je bazirao svoje analize na pogrešnim pretpostavkama – da je Zapad u regresiji zbog Brexita, Trampa i desničarskih pokreta za koje je smatrao da će pobijediti na izborima, podcijenio je otpor Ukrajinaca i precijenio svoju vojnu nadmoć. On je godinama korumpirao brojne lijeve i desne pokrete, razne političare …Činjenica da stalno prijeti nuklearnim oružjem dovoljno govori da je vojna nadmoć upitna. S obzirom na to da nije uspjela “vojna operacija” koja je trebala završiti za samo par dana, Rusija je krenula u destruktivni rat koji za sobom ostavlja milione izbjeglica, srušenih gradova, ogroman broj ranjenih i mrtvih… Razmjere toga će se tek naknadno sagledavati.
Ono što je zabrinjavajuće su regresivni trendovi u regionu koji su ratom u Ukrajini dobili na ubrzanju. Balkan je, a posebno njegov neintegrirani dio, najpodložniji ruskom uticaju i njegova eskalacije je na djelu. Srbija je stala na stranu Rusije, pojačala svoje destruktivne aktivnosti u susjedstvu, pojedinci u vlasti, poput Aleksandra Vulina, otvoreno najavljuju ”da nema mira na Balkanu dok se Srbi ne ujedine”. Osim toga, sve zemlje regiona imaju i unutrašnji potencijal za tenzije zbog nesposobnih i koruptivnih elita koje sistematski homogenizuju svoje zajednice zbog navodne “opasnosti koja im prijeti”.
Index.ba: Jesu li sankcije “većih slila” odgovor na priče o sukobima, ratne retorike i sve dublje podjele? Ko je tome doprinio, koje politike moraju nestati sa scene?
“Sankcije “većih sila” posebno one protiv pojedinaca se dosljedno ne sprovode ili barem nisu dovoljno efikasne da bi dovele do promjene ponašanja pojedinih političara. Milorad Dodik je već dugo pod sankcijama ali to ga ne sprječava da i dalje priziva raspad Bosne. Dejtonski sporazum je “luđačka košulja” koja je navučena Bosni i sve dok se ne relativiziraju etničke politike i njihove agende u Bosni neće biti napretka. Dakle, neophodno je suzbijanje radikalnih nacionalističkih politika i korupcije, ali i objedinjavanje obrazovnog i kulturnog prostora, kako bi se uz partikularne posebnosti gradio i bosansko-hercegovački identitet. Kulturna dekontaminacija je imperativ za oporavak ne samo Bosne i Hercegovine, već i cijelog regiona”.
Index.ba: Kao što ste pomenuli, svjedočimo mjesecima dešavanjima u Ukrajini. Srbije je jedna od zemlja koja nije jasno osudila agresiju Rusije na Ukrajinu? Ponovo imamo situaciju da svijet gleda rat, ali ga ne zaustavlja kao u BiH? Čemu sve ovo vodi?
“Srbija je zauzela rusku stranu i svakim danom je sve to očiglednije. Predsjednik Vučić čak nagovještava i da će Putin dati ponudu Zapadu za pregovore. Ukoliko je ne prihvati onda slijedi veliki rat. Rat u Ukrajini je pitanje, jednostavno rečeno, između dobra i zla. Zapad je naravno propustio priliku da blagovremeno reaguje na rat u Ukrajini koji je počeo prije osam godina. Popuštanje agresoru vodi u katastrofu. U tom smislu postoji odgovornost i Zapada”.
Index.ba: Uvijek ste bili na strani pravde i istine. Jasno ste stvari nazivali njihovim imenom. I ovog 11.jula obilježena je godišnjica stradanja i ubijanja Bošnjaka, 27.godina je prošlo ali i dalje postoje oni koji nisu spremni da kažu da je u Srebrenici bio genocid. Kako gledati na te politike, koliko je opasno ne prihvatanje istine za budućnost i suživot na ovim prostorima? Tu je i Inzkov zakon…
“Umjesto prihvatanja realnosti i odgovornosti za rat 90-tih, posebno genocida u Bosni, Srbija njeguje kulturu zaborava, relativizuje prošlost i izjednačava odgovornost. Njeguje se narativ o ugroženosti Srba, okruženost neprijateljima i zavjerama Zapada jer su Srbi navodno mali Rusi, glorifikovanje osuđenih ratnih zločince kao heroja koji su se žrtvovali za nacionalni interes. Na rat u Bosni se gleda kao oslobodilački rat Srba, a na Republiku Srpsku kao glavni ratni plijen. Beograd potiče lidere Republike Srpske na secesionističku politiku i na stalno razaranje Bosne. Beograd se nada da je “Srpski svijet” ostvariv posebno u svjetlu ruske agresije za koju smatra da je preventivni rat protiv Zapad i očekuju se okolnosti koje će najzad voditi rekomponovanju Balkana uz rusku podršku. Bez obzira na ruski uticaj koji je sad presudan na ponašanje Dodika, ipak imali smo i promptnu reakciju Zapada i neke nove mjere kada je riječ o Balkanu kako Moskva ne bi otvorila i “drugi front”. Mnogo će zavisiti i od toga kako će završiti rat u Ukrajini i pod kakvim uslovima. Zapadni Balkan je itekako interesna sfera Zapada koji će sve uraditi da održi poredak koji je instaliran u posljednje dvije decenije.
Index.ba: Kažete dakle, da Srbija umjesto prihvatanja istine, radi na izjednačavanju odgovornosti, koliko je uradila po pomenutom pitanju?
“Srbija je samo predala optužene Haškom tribunal i smatra da je time završena njena obaveza prema suočavanju sa zločinima. Sistematski se njeguje narativ o tome da je Haški sud antisrpski i da su svi izvedeni dokazi iskontruisani. Činjenica je da je rat u bivšoj Jugoslaviji najbolje dokumentovan od samog početka kako u regionu, tako iI u svijetu, i da je teško osporiti činjenice. Takav pristup nedavnoj prošlosti podržan je i od strane Rusije koja već godinama potiče anti NATO kampanju u Srbiji. Srbija sistematski zanemaruje zločine koje je počinila a ističe samo zločine nad Srbima. Kada je riječ o genocidu u Srebrenici tvrdi se da je to bio ratni zločin sa znatno manjim brojem žrtava, zatim poricanje se provdi i kroz brojne publikacije koje uglavnom potiču iz pravne zajednice. Republika Srpska je osnovala i međunarodnu komisiju koja je imala zadatak da zaključi da se u Srebrenici ne radi o genocidu, a koji je potpisao prominentni izraelski naučnik Grief. Zbog toga je izgubio odlikovanje koje je trebao dobiti od njemačkog predsjednika. Inače Grief je godinama prisutan u Srbiji, Aleksandar Vučić ga je i odlikovao”.
Index.ba: Kada se pogledaju presude, kazne izrečene ratnim zločincima, smatrate li je li pravda barem djelomično zadovoljena s obzirom na razmjere smrti i razaranja u BiH? Genocid je samo presuđen u Srebrenici… Kad možemo pričati o pomirenju, koliko je ono blizu ili daleko?
“Haški tribunal je obavio važan zadatak a sam proces suočavanja treba se nastaviti unutar svakog društva. Nažalost, sud je propustio da jasnije definiše genocidnu politiku u Bosni koja je počela 1992 kao “usporeni genocid” o čemu je Diego Arria, venecuelanski ambasador u UN, svjedočio pred Savjetom bezbijednosti UN još 1993. Tada se prvi put i pojavila ta kvalifikacija koja nažalost nije potvrđena za Prijedor, Brčko i još neke opštine u Bosni. Proces normalizacije nije ni počeo jer ne postoje strategije koje bi na kraju dovele i do pomirenje. To je i inače transgeneracijski proces ali pošto Srbija nastavlja rat drugim sredstvima za pomirenje ne postoje ni minimalni uslovi”.
Index.ba: Možete li se osvrnuti na govor premijera g. Dritana Abazovića u Srebrenici. Šta nam takve izjave na takvom mjestu govore?
“To je skandalozna i besramna izjava. Radi se o jednom površnom političaru koji nema ni političkog iskustva, ni znanja da vodi Crnu Goru u jednom tako delikatnom trenutku. Koristi se kvalifikacijama Beograda i ovaj skandal je još više ogolio njegovu ulogu”.
Index.ba: U BiH u oktobru bit će održani Opći izbori. Kakve promjene i šta treba da se desi da bi BiH krenula putem EU, s obzirom da prijem nismo dobili po hitnom postupku? Koliko je važno za BiH to članstvo?
“Veliko je nezadovoljstvo sa svim političkim elitama u BiH. Međutim, aktuelne elite su ovladale svim mehanizmima koji im omogućavaju opstanak na vlasti. Nisam sigurna da li je pored opšteg nezadovoljstva građana, postignuta i spremnost da se ishoduju promjene. Problem je i što su alternativne ponude slabe ali svakako je važno da dođe do promjena, da se uklone aktuelne političke elite. Za te promjene potrebna je i pomoć zapadne zajednice s obzirom da su se ljudski resursi istanjili zbog velikog odliva stanovništva.