Slijede pitanja za milion dolara: što je odvratnije, nemoralnije i, suštinski, najviše anticrnogorsko?
Činjenica da su ministri finansija Aleksandar Damjanović i pravde Marko Kovač bili toliko besprizorni da prisustvuju u BiH neustavnoj “Akademiji obilježavanja 9. januara”, takozvanom “danu Republike Srpske”, iako su znali da je to čin kojim kabadahija Milorad Dodik, godinama već, želi da u državni ram ovjekovječi politiku etničkog čišćenja ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, oličenu u tvorevini koju zovu Republika Srpska?
Prezirete li ono Kovačevo podmuklo priznanje da jeste bio u Banjoj Luci, i lično i kao ministar? Ili je za sramotu države to što mu – dok je jezdio o državnom trošku Bosnom, prolazeći putem koju desetinu kilometara od Srebrenice – ni dlaka na glavi nije ustreptala od nekog osjećanja stida što ide da slavi dan kada je počeo magnum krimen.
I nije mu se lice, ako već nema obraz, zacrvenilo čak ni kad je Mile Dodik najavljivao veliko “državno odlikovanje” za Vladimira Putina, ruskog vožda koji satire i hoće da “denacifikuje”, u stvari da – istrijebi Ukrajince.
Ne, bila mu je, kako veli, čast što je tamo bio.
Ili vam je ogavnija ona beskrupulozna ministarska laž Aleksandra Damjanovića da je pohodio Banju Luku lično, a ne zvanično kao ministar, da je bio tek neki tamo dolaznik na svečanost, pojedinac kojem se, eto, prohtjelo malo da skokne do braće preko Drine i zapjeva koju sa Dodikovim junacima po kancelarijama, ćumezima, budžacima i kafanama.
Baš tamo gdje se i dan-danas osjeća zadah velikog zločina i nema ni zere stida nad sjenima žrtava.
Ili je, pak, u tom obilju nečastivih prizora najgora ona prljava rabota, zvanična izjava iz kabineta premijera Dritana Abazovića? Ono pilatovsko pranje ruku i iskaz da Vlada, zamislite pedanterije, zvanično nije razmatrala platformu za “predmetnu posjetu ministara” Banjoj Luci za čuveni “dan Republike Srpske” i da “ministri nisu bili delegirani od Vlade Crne Gore”.
Dvostruka zvanična laž. Odlazak za Banju Luku ministra pravde upriličen je – o trošku države Crne Gore. Kao što je i rezervisan odgovarajući hotel i ispostavljena faktura – koju plaća država Crna Gora.
A što se tiče platforme za “predmetnu posjetu” kojom se udara u temelje susjedne države Bosne i Hercegovine, e to je pripremio još odavno – lično premijer Dritan Abazović. Još u Srebrenici.
– Genocid nije počinjen nad Bošnjacima nego nad ljudima i nisu ga počinile vojske nego politike. Politike zla, mržnje, smrti i prevara – mudrovao je 11. jula prošle godine u Potočarima Abazović, ponižavajući tako sve ubijene…
Baš zato što su bili Bošnjaci, ljudi “krive vjere” na pogrešnom mjestu – baš tamo gdje su Karadžić i Mladić obavljali krvavu misiju “humanog preseljenja ljudi”. Preselili su ih pod zemlju, zauvijek.
I onda Kovač i Damjanović proslavljaju dan kada je rođena ideja koja je svoj konačni izraz imala u najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – genocidu u Srebrenici.
Zaboga, je li u ovom času nepristojno pitati: da li je potpredsjednik Vlade Ervin Ibrahimović, predsjednik Bošnjačke stranke, još uporan u tome da mora opstati u takvoj Vladi, čekajući da se “realizuju velike investicije na sjeveru Crne Gore”?
Zaboravite na ona pitanja s početka. Zaboravite i ovo posljednje. Sve je ovdje jasno.
Crnogorska državna sramota. U te tri riječi sadržana je suština sramnog odlaska dvojice ministara na noge Miloradu Dodiku i njegovima.
Rušenje državne politike. Te tri riječi otkrivaju suštinu besprizornog prikrivanja istine Vlade Dritana Abazovića.
Bezobzirna politika ili politika bez obraza. To je, nažalost, jedini opis rada Vlade Dritana Abazovića.
I to više nije pitanje opstanka kabineta jednog premijera. Stvari su mnogo gore: potezima koje povlači Abazović i njegovi puleni-ministri, država Crna Gora se lomi, vanjske politike nema, ideja dobrosusjedstva se briše, a unutrašnja kohezija je izgubljena.
Jeste, postoji država Crna Gora, ali samo kao ljuštura. Ili ram za tuđu sliku, prenosi Pobjeda.me.