Nakon što je ponovo u fokus javnosti stigao ratni snimak iz Kotor Varoši, na kojem se vidi i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, ponovo se aktualiziralo pitanje zločina u ovoj bosanskohercegovačkoj općini.
Općina Kotor Varoš je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bila jedna od etnički najšarolikijih općina u BiH. Gotovo podjednak učinak Bošnjaka, Srba i Hrvata u općini koja je imala 36 hiljada stanovnika, potpuno je izmijenjen 1992. godine kada su srpske snage napale Kotor Varoš.
Dana 11. juna 1992. godine počeo je sveopći napad na Kotor Varoš. Bošnjaci i Hrvati su uhapšeni i smješteni u četiri logora: u zgradu Starog suda, zgradu Pilane, srednju školu i u selo Maslovare.
Sve akcije srpskih snaga su bile detaljno planiran i pripremljene. Svi muškarci (Hrvati i Bošnjaci) stariji od 15 godina bili su uhapšeni i zatočeni u logorima. U napadima srpskih vojnih i paravojnih snaga uhapšeni su pred članovima porodica, ponižavani i fizički maltretirani. Nakon što su muškarci odvedeni uslijedilo je pljačkanje, malteritiranje i silovanje preostalog stanovništva.
Biskup Franjo Komarica je posjetio Kotor Varoš u septembru 1992. godine te je organizovao humanitarni konvoj za ovo mjesto. Komarica je osigurao prebacivanje preostalog hrvatskog i bošnjačkog stanovništva pa su oni u 30 autobusa napustili područje Kotor Varoša. Oko 20.000 Hrvata i Bošnjaka iz općine Kotor Varoš je izbjeglo i protjerano.
Imovina hrvatskih i bošnjačkih stanovnika je opljačkana. Srpske jedinice su većinu sela do temelja spalili. Ubijeno je oko 300 ljudi, no još 350 ljudi se vode kao nestali.
Kada se 17. oktobra Armija BiH i HVO konačno povlače i Kotor Varoši, ubijanja, pljačkanje, silovanje i ostali zločini se intenziviraju. Mnogi Bošnjaci i Hrvati su tog dana morali potpisati izjavu u zgradi Općine da se odriču svoje imovine, i da je ostavljaju Republici Srpskoj.
Pored Momčila Krajišnika i Radoslava Brđanina, koji su u međuvremenu preminuli, te Ratka Mladića, osuđenih u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), zbog ratnih zločina počinjenih na području Kotor-Varoši osuđeni su Bosiljko i Ostoja Marković, kojima je izrečeno po deset godina zatvora zbog silovanja maloljetnice, dok su u drugom predmetu Ljubiša Vranješ i Mladen Milić osuđeni na po sedam godina.
Prije više od osam godina u Sudu BiH je počelo suđenju Savi Tepiću, Iliji Kurušiću, Dušku Vujičiću i Dušku Maksimoviću zbog zločina u Kotor-Varoši, a u drugom predmetu postupak protiv Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića traje šest i po godina, dok se u trećem predmetu sudi Zdravku Samardžiji.
Zbog zdravstvenog stanja optuženih, trenutno su u fazi mirovanja postupci protiv Dragoslava Bojića i Radojka Keverovića.