Banjalučke mažoretkinje koje su osnovane prije 12 godina redovno učestvuju u međunarodnim takmičenjima sa kojih se ne vraćaju praznih ruku, kao i u defileima i svečanostima, kako u Bosni i Hercegovini tako i u inostranstvu.
Sunčica Laguza, predsjednica Centra za edukaciju i rad sa djecom i omladinom “Mis Banjaluka” pri kojem djeluju banjalučke mažoretkinje istakla je da je sljedeći značajni nastup međunarodno takmičenje u Zagrebu gdje će se dvije juniorke iz Banjaluke takmičiti u okviru male formacije, a tri seniorke kao trio, duo i tri solo formacije.
Nataša Živanić (16), Tatjana Krnješin (11), Selena Kević (14) i Manuela Pletikosa (14) u banjalučkom Domu omladine pokazale su ekipi Anadolu Agency (AA) kako izgledaju njihovi treninzi i nastupi.
“Kada se ide na takmičenja uglavnom se ide sa solo, duo i trio i sa malom formacijom i sa batonom i sa pom-ponom”, kazala je Laguza i dodala da se obično vrate sa nekoliko medalja i pehara nikada se ne vrate praznih ruku.
Banjalučke mažoretkinje članice su bh. i svjetske Asocijacije mažoret klubova, a obično organizuju seminare i takmičenja a ove godine zbog teške finansijske situacije do toga nije došlo, ali su uspjeli da otputuju na nastupe u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Sunčica Laguza kaže da imaju veoma dobru saradnju sa ostalim klubovima iz Republike Srpske i Federacije BiH.
“Svima je jako teško jer zadnje dvije godine jako malo sredstava se odvaja i moramo gotovo sve same da odrađujemo ali nismo odustale, radi se manjim kapacitetom, ali radi se dobro”, rekla je ona.
Naglasila je da za 2019. imamo spremljen program te se nadaju podršci gradskih vlasti u realizaciji planova.
“Mažuretke su nešto što je novo i teško se prihvata kod nas, mada ima klubova i u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji… Svi se družimo imamo kontakte”, rekla je Laguza.
Objasnila je da je u pitanju klasični mažoret ples gdje rade defilee i razne svečanosti, otvaranja, promocije i sportski mažuret ples specifičan po potpuno drugoj vrsti muzike, pokretima. Od rekvizita banjalučke mažoretkinje koriste štap – baton i pom-pon.
Zbog manjka novca na banjalučke mažortkinje uglavnom se takmiče u malim formacijama jer velika formacija koju bi trebalo da čini najmanje 12 djevojčica sada ne postoji.
Na pitanje da li postoji interes za ovu vrstu plesa Laguza je objasnila da pošto se “danas sve dešava na društvenim mrežama i da su djeca stalno na društvenim mrežama jako malo djece se i bavi nečim”.
“Nekako to i traje do drugog, trećeg srednje i to ako imate sreće. Uglavnom se završava na osnovnoj školi, poslije osnovne djeca imaju druga interesovanja i možda neke prioritete, kao što su jezici i neke druge stvari koje će im možda više koristiti u životu mada smatram da je vrsta plesa, bilo kojeg plesa nešto što iz hobija može da izraste i u profesiju”, rekla je ona.
Prema njenim riječima u većini klubova je ista situacija.
“Borimo se da djeca izađu iz kuće, da dođu na trening, da vježbaju, da putuju, da se druže, da ostave telefone i društvene mreže barem na kratko i uspijeva nam donekle”, dodala je ona.
Osim toga problem su i finansije jer kada se češće putuje u inostranstvo interes je veći.
“Problem je jer ovo je jako težak sport treba dosta vježbati i dosta rada i skupa je i oprema. Sada je to sve teže jer djeca više vremena provode na društvenim mrežama, manje su aktivni, manje imaju kondicije i više im vremena treba da se pripreme za jednu tako tešku aktivnost kao što je takmičenje u tim disciplinama”, kazala je ona.
Na pitanje kada se djeca mogu početi baviti rekla je da je potrebna zrelost, da im se može objasniti, a to je od pete godine ili malo kasnije.
“Sve ove djevojčice su jako rano da se bave sa time. One u stvari održavaju svoju kondiciju, to je lijepa vrsta sporta i plesa gdje mogu da formiraju pravilno svoje mišiće. Lijepo se razvijaju rastu, istežu se”, kaže Sunčica Laguza.
Nataša Živanić (16) jedna je od članica banjalučkih mažoretkinja sa najviše osvojenih odličja, a bavi se mažoret plesom od pete godine.
“Privuklo me to što se dosta putuje svake godine idemo u različite zemlje, imamo puno putovanja i takmičenja”, kaže ona.
Kaže da je na početku najteže ali da s vremenom korištenje rekvizita i bavljenje ovim plesom postaje sve lakše.
“Uglavnom se koriste pom-pon i baton štapovi. Baton je malo složeniji i malo se teže koristi zbog vrćenja i samog bacanja, ali nije toliko teško kako izgleda”, rekla je ona.
Na početku je djevojčicama potrebno dodatno da vježbaju kod kuće, ali kasnije su dovoljni treninzi.
Za sljedeću godinu banjalučke mažoretkinje imaju velike planove, a to je da ponovo organizuju međunarodni festival u Banjaluci, te da njihove takmičarke otputuju na evropsko i svjetsko prvenstvo u mažoret plesu.