Prije 29 godina, za vrijeme dženaze Fatimi Jusić, na mezarje u sarajevskom naselju Boljakov Potok ispaljene su dvije granate sa agresorskih položaja, od kojih je jedna pala među okupljene građane.
Od rasprskavajućeg dejstva granate poginulo je devet, a ranjeno 20 građana.
Ubijeni su: Asim Cvrk, Meho Čakarić, Alija Čaušević, Imšir Kerla, Mustafa Karajčić, Ibrahim Šehović, Ramo Veljan, te dvojica N.N. muškaraca.
Na mjesto masakra, cvijeće su danas položile porodice ubijenih, delegacije Grada i Općine Novi Grad, te predstavnici Unije civilnih žrtava KS, Udruženja civilnih žrtava rata “Svjetlost”, Savjeta Mjesne zajednice “Alipašin Most 1”, te Naroda i pravde.
Ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Samir Avdić, koji je u ime Kantona položio cvijeće na mjestu masakra, rekao je kako moramo stalno podsjećati na hiljadudnevnu opsadu Sarajeva u kojoj su njegovi građani bili izloženi velikim patnjama, gladni, žedni, promrzli i izloženi stalnim granatiranjima i snajperima, od čijeg je dejstva ubijeno više od 12.000 ljudi, a među njima i 1.601 dijete.
– Za zločine počinjene u Sarajevu Međunarodni sud u Hagu osudio je Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, na maksimalnu kaznu doživotnog zatvora. Dragomira Miloševića, koji je naslijedio Galića, a koji je nastavio zločine nad Sarajlijama, Sud je osudio na 33 godine. Također, na doživotni zatvor osuđen je i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. On je, između ostalog, osuđen i za udruženi zločinački poduhvat, koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja – podsjetio je Avdić.
Istakao je da je, ipak, premalo osuditi samo nekoliko komandanata i političara za patnju građana tokom četiri godine opsade, a kamoli za više od 12.000 ubijenih i 60.000 ranjenih.
– Pored komandne i političke, postoji i lična odgovornost pripadnika Vojske Republike Srpske i na tome treba raditi dok još ima vremena – poručio je ministar Avdić.
Istakao je i da se, bez obzira na prošlost, naša budućnost mora graditi na suživotu, međusobnom uvažavanju i toleranciji, a da bi tako bilo, pravda mora biti zadovoljena i počinioci zločina adekvatno kažnjeni.