Vlade širom svijeta i međunarodne institucije osjetile su negativne posljedice izazvane brzinom širenja koronavirusa.
Međutim, malo je onih koji su došli do stanja u kojem se nalazi Brisel.
Države članice okrenule su se jedna protiv druge i same prema sebi. EU je imala spor politički odgovor na krizu i gorke unutrašnje sukobe u vezi pitanja kako ublažiti ekonomske posljedice koronavirusa.
Mauro Ferrari, glavni znanstvenik EU u utorak navečer podnio je ostavku na svoje mjesto na čelu Evropskog istraživačkog vijeća. U izjavi za Financial Times, Ferrari je opisao svoje frustracije u postupanju s EU zbog pandemije koronavirusa.
“Bio sam izuzetno razočaran evropskim odgovorom na Covid-19. Bio sam gorljivi pobornik EU, ali kriza Covid-19 potpuno je promijenila moje stavove.”
Evropsko vijeće za istraživanje osporava Ferrarijevu tvrdnju i vjeruje da je njegova ostavka bila iz razloga izvan odgovora EU na Covid-19. No, Ferrari nije sam u prijedlogu da je neposredna reakcija EU-a na krizu bila usporena.
Glavni problem s kojim se Brisel više puta suočava je taj što mora raditi u dvije brzine. S jedne strane, mehanizacija EU djeluje kao panevropski arbitar, koordinirajući pitanja koja uniju dovode u opasnost, iz centraliziranog sjedišta vlasti.
S druge strane, odluke o mnogim suštinskim pitanjima donose se sporazumima koji se kolektivno postižu između država članica. I kao što smo vidjeli posljednjih godina, oni imaju različite prioritete.
Iako dužnosnici EU ukazuju na mjere koje je EU poduzela kako bi blok mogao zajednički raditi na nabavci lijekova i opreme, kad je riječ o politici zdravstvene zaštite EU ima malo ovlasti.
“Ovo je jedno od rijetkih područja nad kojima EU ima vrlo ograničenu moć donošenja zakona”, kaže Georgina Wright, viša istraživačica u Institutu za vladinu instituciju za istraživanje.
“Može pokušati koordinirati odgovore i pružiti savjete; ali na državama članicama je da odluče kako bi njihov zdravstveni sistem trebao izgledati i kako ga koristiti.”
“Pokušavali su prisiliti narode koji jedni drugima ne vjeruju da rade zajedno na nabavci i zalihama sanitetskog materijala, a da u isto vrijeme jednostrano zatvaraju svoje granice”, kaže Renda.
Komisija je na kraju uvjerila da se slažu da medicinska oprema i hrana treba prijeći granice preko prioritetnih traka za osnovne predmete. Međutim, činjenica da su neke od tih granica još uvijek zatvorene za građane glavno je pitanje koje se problematizira, posebno ako uzmemo u obzir da je riječ o zajednici naroda koja se može pohvaliti potpunom slobodom kretanja kao jednim od svojih temeljnih principa.
U kriznim periodima, poput sadašnjeg, bogatije države članice zamjeraju subvencioniranje manje bogatih, dok siromašnije države zamjeraju što veći uticaj imaju bogatiji. Do sada je najistaknutiji primjer toga bio spas Grčke nakon financijske krize 2008. godine, koja je došla pod uvjetom da je Grčka usvojila oštre mjere štednje.
Uprkos tome što se širenje pandemije usporava i život se može postepeno vratiti nečemu što nalikuje normalnosti, posljedice pandemije će se godinama osjećati. EU će te godine najvjerovatnije provesti razmišljajući o tome kako je odgovorila na ovu krizu i da li bi u svom sadašnjem obliku bolje mogla da se nosi s bilo kojom sličnom krizom u budućnosti.
Kako je jedan diplomatski izvor rekao za CNN: “Nakon što sve ovo završi, ne možemo se svi vratiti, sjesti za sto i pretvarati se da se ništa nije dogodilo.”
(Index.ba)