Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!
Zapisao je ovo u svom ratnom dnevniku, noć prije pogibije, legendarni komandant 505. bužimske viteške brigade 5. korpusa Armije RBiH Izet Nanić, koji je izgubio život na današnji dan, 5. augusta 1995. godine.
Uporedo sa “Olujom” u Hrvatskoj, jedinice 5. korpusa su započele akcije oslobađanja teritorija s ciljem spajanja sa jedinicama Hrvatske vojske. Bužimska 505. viteška brigada, na čijem čelu je bio Izet Nanić, razbila je tada neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni. Samo nekoliko sati prije spajanja Hrvatske vojske i Armije RBiH na mostu iznad Korane i konačne deblokade, Nanić je ubijen iz zasjede.
Izet Nanić je rođen 4. oktobra 1965. godine u Bužimu, gdje je i odrastao. Imao je šestericu braće: Hazreta, Nevzeta, blizance Osmana i Arifa, Nijaza i Mujagu.
– Izo rahmetli je i kao dijete uvijek bio komandant. Njegova ekipa je morala pobijediti – kazao je svojevremeno njegov brat Mujaga.
Srednju vojnu školu završio je u Zagrebu 1984., Vojnu akademiju u Zagrebu 1987. godine. Do 1992. godine bio je aktivno vojno lice u JNA, a zatim se vraća u rodni Bužim kako bi učestvovao u odbrani BiH od agresora.
Učestvovao je u formiranju Štaba Teritorijalne odbrane, a 1. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost njegovog zapovjednika. Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB – 505. Viteška mtbr), u okviru kojih formira specijalne jedinice ČSN-BSN “Hamza” i DIV “Gazije”.
Posthumno mu je dodijeljeno priznanje “Orden heroja oslobodilačkog rata” 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala.
Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.
Izvor: Faktor