Asocijacija nezavisnih intelektialaca u BiH “Krug 99” izdao je saopšte je povodom javnih istupa Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.
Saopštenje prenosimo u cijelosti.
Stoljetne težnje bosanskog političkog naroda, iskorištena historijska prilika kroz antifašizam za obnovu državnosti, referendumska odlučnost za državnu samostalnost i opredjeljenje za moderne zapadne vrijednosti liberalne demokracije, uz sve scile, haribde i žrtve, ne mogu i neće biti ugašene! To je prva lekcija koju svaki internacionalni akter mora naučiti prije odluke da se i u dobroj namjeri bavi bosanskom postgenocidnom dramom, realnim faktorima i čvrstim temeljima za mir i stabilnost. Oni svakako nisu sadržani u reafirmaciji hegemonijskih i etno-teritorijalnih osvajačkih modela i nedemokratskih konstrukcija kojima se podriva suverenitet države i ništi neodvojiva i neprenosiva volja, ravnopravnost, politička prava i slobode svakog pojedinca, svakog građanina demokratske države i društva.
U prilog navedenih kritičkih opservacija je mišljenje Venecijanske komisije, koja je u predmetu “Ljubić“ iz 2016. godine dala Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u svojstvu amicus curiae (prijatelj suda): „U opširnoj analizi predmetnog slučaja Venecijanska komisija je, prije svega, istakla da je načelo jednakog prava glasa zagarantirano članom 25. Međunarodnog pakta, te članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a nejednakosti u zastupljenosti izbornih jedinica su, u načelu, zabranjene, čak i ako postoji određeno polje procjene.“
Opasno je Schmidtovo prihvatanje hegemonijskog i paternalističkog ideološkog narativa susjednih zemalja da u BiH „nije riječ o većini ili manjini, nego o zemlji koja ima tri zajednice ili tri konstituentna naroda.“ Naprosto, jer stoji nasuprot političkom, a posebno demokratskom izbornom procesu i parlamentarnom životu, gdje je uvijek riječ o većini i manjini, kao izrazu demokracije koja treba biti primijenjena i u Bosni i Hercegovini. Pomenuta sintagma samo odražava interese separatističkih aktera da u Bosni i Hercegovini ne treba primjenjivati demokratske standarde, odnosno temeljne principe demokracije. I koji čak zanemaruju rezultate dva dosadašnja popisa stanovništva, iz 1991. i onaj iz 2013. godine, jer u Bosni i Hercegovini obitava ne samo tri već dvadesetak etničkih zajednica koje se pod velom diskriminacije nazivaju ružnim atributom „ostali“. Tim prije što i popis stanovništva nije popis političkih preferencija već raznovrsnih statističkih činjenica i podataka, a posebno to nisu identitetska religijska, spolna, etnička i druga individualna samoodređenja. Zbog toga je to već okončano i presuđeno u pet slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava i temeljne slobode, uz dva aktivna predmeta, koja predstavljaju jasne smjernice ovoj zemlji kako da prevaziđe sistemsku diskriminaciju, nejednakost građana, tačnije kako da uđe u klub modernih i demokratskih zemalja. Zbog toga pozivamo visokog predstavnika da javno objasni šta je i na koga mislio pod atribucijom „smeća“ – da li na one političke aktere koji zagovaraju društvo jednakih građana ili na one aktere koji žele zadržati diskriminaciju kroz etničke politike?!
Ne ulazeći u prizemne motive onih koji svojim medijskim i političkim istupima podcjenjuju rastuće snage građanskog društva i uređenja države, treba skrenuti pažnju da oni time jačaju snage etno-nacionalizma, a preko njih i nositelje retrogradnih ideja o „legitimnim predstavnicima naroda“ kojima se želi isporučiti suverenitet Bosne i Hercegovine susjednim zemljama – Srbiji i Hrvatskoj. Na toj istoj liniji je i navodni dogovor ili „relaksacija odnosa Bošnjaka i Hrvata“ kao izraz Vašingtonskog sporazuma, a koji se eksplicitno zalaže za stvaranje konfederacije sa susjednom Hrvatskom. Da li takvi zagovornici žele nestanak Bosne i Hercegovine, te stvaranje državne zajednice sa susjednom Hrvatskom u konfederalnom obliku? Vašingtonski sporazum je prevaziđen potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i iluzorni povratak na njega bio bi još veća brana evoluciji demokratskog političkog sistema Bosne i Hercegovine te udaljavanje od EU i NATO integracija.
Da bi politički sistem Bosne i Hercegovine stvarno evoluirao na način da preuzme temeljne demokratska standarde, onda ova zemlja treba biti država ravnopravnih građana, a ne kao u staroj mantri „građana i naroda“, čiju neuspješnost svjedočimo posljednjih bar 30 godina. Ta prevaziđena, a veoma opasna mantra o zemlji „ravnopravnih građana i naroda“ nije europski standard niti izraz modernih demokratskih vrijednosti već, kroz navodno balansiranje građanskog i etničkog koncepta, predstavlja vidno podilaženje etničkim politikama koje ovu zemlju nastoje etno-teritorijalno podijeliti (federalizacija) i time proizvesti njen raspad. Takvi trebaju znati, da su nositelji suvereniteta svake demokratske države svi njeni građani. Oni to moraju biti i u modernoj, demokratskoj i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini, jer bez toga nema ni članstva u EU ni u NATO savezu.