Koronavirus je stavio svijet u stanje visoke pripravnosti i stvorio velike probleme. “Izronio” je u kineskom gradu Wuhanu krajem prošle godine, a neki mediji su ga nazvali “Wuhanski virus”.
Virus pripada koronavirusima koji obično u ljudima izazivaju bolesti dišnih puteva, a sličan je virusu koji uzrokuje SARS, tešku bolest dišnih putova koja se također pojavila u Kini prije 17 godina.
Novi virus je spoj koronavirusa koji do sada nije bio otkriven kod ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija ga je nazvala SARS-CoV-2 (SARS-coronavirus-2), a bolest koju uzrokuje COVID-19 (“coronavirus disease”).
– Novi je virus možda nastao kao posljedica kombiniranja virusa šišmiša i zmija, što se može dogoditi kada se dvije vrste životinja drže u uskim prostorima, kao što se može dogoditi i na tržnicama hrane – rekao je Peter Rabinowitz sa Univerziteta u Washingtonu u Seattleu.
Prema informacijama infekcija novim koronavirusom najčešće uzorkuje blaže simptome poput curenja nosa, grlobolje, kašlja i povišene temperature. Kod nekih osoba može doći do otežanog disanja i razvoja upale pluća, a u rjeđim slučajevima i do smrti. Starije osobe i osobe s kroničnim bolestima (npr. bolesti srca i dijabetes) podložnije težim oblicima bolest.
“Wuhanski virus” samo je jedan u nizu virusa koji su se pojavili zadnjih desetljeća i zaprijetili čovječanstvu. Mnogi od novih virusa koji su zaprijetili čovječanstvu zapravo su “stari” jer kod životinja postoje već stoljećima. Virusi konstantno evoluiraju i prilagođavaju se, pa tako novi virusi ili oni koji se ponovno javljaju mogu nastati bilo gdje, u ljudima, u domaćim životinjama ili u divljini. Glavnina novih virusa koji izazivaju bolest kod ljudi evoluira iz životinjskih patogena. Pokazuje se da je taj prelazak sa životinja na ljude mnogo vjerojatniji na područjima gdje postoje česti kontakti između ljudi i divljih životinja.
“I ovaj virus će mutirati i vremenom postati nekakterističan, a s tim i nepredvidiv. Teško je predvidjeti šta će virus uraditi”, ističe Ralf Baric, profesor mikrobiologije i imunologije na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini.
Šta je SARS?
Teški akutni respiratorni sindrom (SARS) bolest je dišnih putova u ljudi koju uzrokuje virus SARS-Cov. Riječ je o koronavirusu koji se 2003. godine pojavio u kineskoj provinciji Guangdong te tokom nekoliko sedmica proširio u 37 zemalja svijeta. Prema podacima WHO-a, SARS-om je bilo zaraženo više od 8000 ljudi, od kojih je 800 preminulo.
Prije nego što se SARS pojavio 2002. godine, mislilo se da koronavirusi izazivaju samo blagu bolest i da ne mogu ubiti u velikoj mjeri.
SARS je prvi put prijavljen u Kini u novembru 2002. godine, a do marta 2003. godine pronađen je na Tajlandu, u Singapuru, Hong Kongu, Filipinima, Sjedinjenim Državama, Njemačkoj i Vijetnamu. Na kraju se proširila na ukupno 27 država, zarazivši oko 8.000 ljudi i ubivši više od 700 ljudi.
Bio je to eksplozivni napad, koji se brzo širio i, čini se, relativno brzo nestao.
S druge strane, MERS se pokazao otpornijim – prvi put se pojavio 2012. godine u Jordanu, kada je prešao s kamila na ljude, a zatim se proširio po arapskom poluostrvu.
Do sada je identifikovano oko 2.500 slučajeva bolesti. Iako je bolest dostigla vrhunac od više od 600 zaraženih u 2014. godini, prošle godine je bilo više od 190 slučajeva. MERS je smrtonosniji je od SARS-a i odnio je oko 850 života ukupno.
“Većina ljudi zaraženi SARS-om, koji su imali simptome, zatražili su ljekarsku pomoć i zbog toga je bolest mogla da se obuzda i kontroliše”, istakao je profesor Baric.
MERS se s druge strane može širiti i među zdravom populacijom koja ne mora nužno da se razboli, ali koja može da je prenese virus na druge osjetljive pojedince.
U Abu Dabiju, gdje je bilo 89 slučajeva ove bolesti od 2012. godine, testovi na radnicima koji su bili u kontaktu sa kamilama pokazali su da mnogi imaju antitijela MERS, ali da nemaju simptome, pa se vjeruje da je moguće izgraditi i prirodni imunitet protiv ove bolesti.
Značajni činioci širenja epidemije su takozvani “super raširivači”.
Jedan pacijent sa MERS-om putovao je sa Bliskog Istoka u Južnu Koreju, što je rezultiralo 186 infekcija i 38 smrtnih slučajeva.
A “super raširivač” SARS-a bio je ljekar, koji je liječio pacijente sa tom bolešću otputovao u Hong Kong na porodično okupljanje. Smatra se da se oko 80 odsto svih slučajeva ove bolesti u Hong Kongu može povezati sa ovim jednim pacijentom.
Šta ne znamo o bolesti?
Mnogo toga! Koronavirusi se pojavljuju kod životinja – u slučaju SARS-a bolest je prešla sa slijepih miševa na cibetke, male zvijeri koje žive u šumskim predjelima Evroazije i Afrike, pa na ljude. Kod MERS-a bolest je prešla sa slijepih miševa na kamile.
Stručnjaci se trude da otkriju životinjskog domaćina ovog novog virusa – što je možda i ključni dio slagalice koji izostaje.
Profesor Ian MekKej, virolog sa Univerziteta u Kvinslendu u Australiji, rekao je da riba ili morski plodovi vjerovatno nisu krivci.
“Ne mislimo na morsku hranu kada pomislimo na koronaviruse, tako da bi ostale životinje na tržištu mogle biti vjerovatniji izvor ljudskih slučajeva. Ali sve opcije su otvorene, jer istrage koje idu uz svaku novu epidemiju uče nas novim stvarima”, rekao je on.
Terapija za koronavirus se daje simptomatski. Simptomatska terapija podrazumijeva borbu protiv preumonije i ostalih virusa. Ugroženi su imunokompromitirani pacijenti i starije osobe. Osobe koje su umrle su uglavnom strariji od 60 godina i imali su neko drugu primarnu bolest.
Od gripe u BiH godišnje umre oko 400 osoba, a u svijetu nekoliko desetina miliona ljudi.
Korona je 80% sličan SARS-u. Nije nov virus koji je došao iz laboratorije da upropasti kinesku ekonomiju, nego je samo dobio neku drugu formu.
Prije desetak godina, kada je bio aktuelan svinjski grip, kreirali smo protokol; gdje se izvadi bris i za 4 sata dobijete informaciju da li ste pozitivni. To se može uspostaviti i sada. Nakon te pandemije, kad se gungula stišala, ispostavilo se da SARS i svinjska gripa nisu opasniji od obične gripe, ali u tom trenutku smo mislili da imamo ebolu.
Ni jedna država nije spremna za priliv pacijenata sa istim simptomima. To je ogroman teret za državu. Ljudi imaju simptome obične gripe, a li su u izolaciji da ne šire zarazu.“
Virusi u 21. vijeku odnijeli su desetine hiljade života
2003. – SARS
Teški akutni respiratorni sindrom, poznatiji kao SARS, prvi put je identifikovan 2003. u Kini, mada se vjeruje da se prvi slučaj dogodio u novembru 2002. Do jula je zabilježeno više od 8.000 zaraženih i 774 smrtnih slučajeva.
2009. – H1N1 – svinjski grip
Globalna pandemija gripa H1N1 možda je usmrtila 18.500 smrtnih slučajeva uviše od 200 zemalja. Virus H1N1 je vrsta svinjskog gripa, respiratorne bolesti svinja izazvane virusom gripa tipa A. Nastao je mutacijom humanog, ptičjeg i svinjskog virusa.
2012. – MERS
Virus se prvi put pojavio u Saudijskoj Arabiji 2012. godine, a oboljeli su uglavnom bili sa prostora Bliskog istoka. Virus MERS je sličan smrtonosnom virusu pod nazivom SARS. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od ukupnog broja oboljelih, 850 ljudi je preminulo.
2014. – Ebola
Epidemija ebole počela je 1. avgusta 2018. godine, kada je potvrđeno da su četiri slučaja pozitivno testirana na bolest virusa ebole (EVD) u istočnom regionu Kivua, u Demokratskoj Republici Kongo.
Virus je u junu 2019. stigao do Ugande, inficirajući petogodišnjeg dječaka iz Konga, koji je sa porodicom ušao u ovu zemlju. U novembru 2018. godine epidemija je postala najveća epidemija ebole u istoriji Konga, a ubrzo je postala druga najveća epidemija ebole u zabeilježenoj istoriji. Do 3. maja 2019. godine, devet mjeseci od izbijanja, broj umrlih od epidemije nadmašio je 1.000.
Epidemija hemoragične groznice ebole u 2014. u zapadnoj Africi bila je najveći zabilježena epidemija ebole do tada. Virus je ubio više od 11.300 ljudi prije nego što je proglašena epidemija 2016. godine. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) saopštila je tada da je epidemija ebole u zapadnoj Africi “najteža, najakutnija zdravstvena kriza modernog vremena”
U epidemiji ebole do kraja 2019. godine umrlo je više od 2.200 osoba
2016. – Virus ZIKA
Početkom 2015. godine, raširena epidemija Zika groznice, izazvana virusom Zika u Brazilu, proširila se i na druge dijelove Južne i Sjeverne Amerike. Virus je pogodio i nekoliko ostrva u Tihom okeanu i jugoistočnoj Aziji.
U januaru 2016. nastala je velika panika kada je Svjetska zdravstvena organizacija saopštila je da će se virus vjerovatno proširiti po većem dijelu Amerike do kraja godine. SZO je predviđao da će 3 do 4 miliona ljudi biti zaraženo u roku od godinu dana, pošto se “eksplozivno širio” širom SAD-a. U novembru 2016. SZO je već najavila prekid epidemije Zika.
Zabrinutost su naročito izazvali dokazi da Zika može da izazove urođene mane kao i neurološke probleme i da virus može da se prenese sa zaražene trudnice na plod, kao i da može kod djeteta da prouzrokuje mikrocefaliju i druge teške anomalije mozga.
Virus se uglavnom širi komarcem Aedes aegipti, koji se obično nalazi u tropskoj i suptropskoj Americi. Takođe se može širiti komarcem Aedes albopictus (“azijski tigar”), koji je rasprostranjen u SAD-u.
Više od 200.000 ljudi širom svijeta zarazilo se virusom Zika, pri čemu je više od 200 osoba umrlo od posljedica virusa.
Virus HIV
Prvi slučajevi zaraze HIV-om na Zapadu su zabilježeni u ljeto 1981. godine u New Yorku i San Franciscu kod homoseksualaca čiji je imunološki sustav bio smrtonosno narušen. Bolest je nazvana AIDS (engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome, sindrom stečenog nedostatka imuniteta) i ubrzo se proširila širom svijeta, u početku odnoseći živote homoseksualaca, hemofiličara i intravenoznih narkomana, a zatim su sve češće, posebice u Africi, žrtve bile žene i djeca.
No gotovo je sigurno da se prvi čovjek zarazio HIV-om loveći čimpanzu kako bi je pojeo. Zaklao je čimpanzu, a njezin virus SIV vjerojatno je ušao u čovjeka preko neke posjekotine, možda na ruci. Kao što znamo, klanje životinja obiluje krvlju, a posjekotine su česte. Nakon što je ušao u ljude, virus je mutirao i postao HIV. Genetičari smatraju da se pretvorba SIV-a u HIV dogodila između 1884. i 1924., najvjerojatnije 1908. godine.
Od početka epidemije dosad je od AIDS-a preminulo 32 miliona ljudi. No zahvaljujući antivirusnoj terapiji, zaraza HIV-om više nije smrtna presuda. Prošle godine antivirusnu terapiju primalo je 26 miliona ljudi.
Marburg
Jedan od najubojitijih virusa svakako je Marburg od koga je stopa smrtnosti čak 90 posto. Usporedbe radi, stopa smrtnosti od Ebole je oko 60 posto. Virus je dobio ime po njemačkom gradu Marburgu gdje se pojavio 1967. godine kod zaposlenika u jednom laboratoriju koji su radili istraživanja sa zaraženim zelenim majmunima iz Ugande. Od marburške groznice je tada stradalo sedam ljudi. Virus Marburg izaziva hemoragijsku groznicu, bolest obilježenu teškim krvarenjem, zatajenjem organa i u mnogim slučajevima smrću.