Ili će biti kako Zagreb kaže ili Bosne i Hercegovine neće biti. Ovo je slobodni prijevod politički opasne i prijeteće poruke koju je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković izrekao tokom posjete našoj državi.
Komentirajući politiku dijela bh. političkih opcija koje zagovaraju ukidanje koncepta konstitutivnosti, Jandroković je kazao kako takvu politiku mogu zastupati “samo oni koji ne razumiju BiH”.
– Vjerujem da će koncept tri konstitutivna naroda na kraju prevladati jer inače neće biti ni BiH. Također, vjerujem da će evropski put ojačati taj koncept, ali ne na štetu suverenosti i stabilnosti BiH nego upravo suprotno: da će jačati njezine institucije – zaključio je predsjednik Hrvatskoga sabora.
Po ko zna koji put iz susjedne nam, ali sudeći po svemu što rade nimalo prijateljski naklonjenje države Hrvatske, u našoj kući, na našoj zemlji zvaničnici koji su odbacili poodavno bijele rukavice pokušavaju odrediti i narediti kako će biti uređena naša nezavisna država.
Takvo šta ne očekuje se od zvaničnika države članice Evropske unije. Međutim, da je Jandroković usamljen te da je prvi put nekih od tamošnjih političkih faca izrekao nešto ovakvo, vjerovatno bi se svi šokirali.
Usamljen nije. Na našu nesreću. On samo nastavlja dosljedno provođenje hegemonističke neokolonijalne politike Hrvatske u BiH.
Naravno, ništa manje opasno nije ni djelovanje istočnih nam susjeda, koji također ne odustaju od “velike Srbije”, sna balkanskog kasapina Slobodana Miloševića.
Dakle, paralelno i iz susjedne Srbije svako malo imamo prilike ili čuti slične poruke ili ih upakuju u razne deklaracije svesrpskog jedinstva na prostorima Srbije, bh. entiteta Republika Srpska, Kosova i Crne Gore.
Vratimo se Jandrokoviću. Ako nam Hrvatska kao članica EU-a želi dobro, kako to onda da ne podržava građanski koncept u BiH koji postoji u svim evropskim državama već se kategorički zalaže za etnički koncept?
Podrazumijeva se da treba napraviti u BiH sistem u kojem će biti zaštićena sva tri naroda, ali iskoraka ka Evropi nema i ne može ga biti bez građanskog modela.
– O građanskom konceptu za Bosnu i Hercegovinu može se razgovarati tek nakon što ona postane članica Evropske unije, a do tada je okvir Dejtonski mirovni sporazum – izjavio je prije dvije godine u Zagrebu Gabriel Escobar, tada posebni izaslanik američke vlade za Zapadni Balkan.
Zašto podsjećamo na ovu Escobarovu izjavu. Zato što je očigledno da Zagreb u provođenju svoje politike ima podršku određenih zapadnih zvaničnika, ali i nekih država.
Ako će se ući u EU sa ustavnim uređenjem kakvo imamo trenutno, koncept zasnovan na tri konstitutivna naroda, zašto se uopće pregovara, zašto se moraju provoditi reforme… Na koncu, čemu onda presude Evropskog suda za ljudska prava koje ukazuju na diskriminaciju i kršenje ljudskih prava u našoj zemlji.
A, da. Presude iz Strazbura su fabricirane. Tako nam je u septembru ove godine, ponovo u našoj kući i na našoj zemlji, poručio hrvatski premijer Andrej Plenković, koji se tada odbio susresti sa Željkom Komšićem jer je on za njega “nelegitimni” član Predsjedništva BiH (čitaj nije pravi Hrvat bez pečata HDZ-a).
Plenković je za BHRT govorio upravo o presudama Evropskog suda za ljudska prava. Bilo je to početkom septembra ove godine, tokom njegove dvodnevne posjete BiH.
Premijer Hrvatske se nije složio sa tim presudama u kojima je navedeno da su ostali u BiH diskriminirani u odnosu na konstitutivne narode.
– Pa ne bih baš rekao, mislim da su i presuda “Sejdić-Finci” koja je donesena na tom istom Evropskom sudu za ljudska prava i sve ostale presude koje u tom smjeru idu jedan pravni put ostvarivanja političkih ciljeva. BiH postoji na temeljima onoga što se, nažalost, dogodilo između 1991. i 1995. i onoga što je dogovoreno kako je zemlja ustrojena. Ovo što vidimo kroz sve ove slučajeve su nastojanja da se kroz praksu Evropskog suda nešto promijeni. Međutim, bit tog dogovora nije bila dogovarana na slučajevima pred Evropskim sudom za ljudska prava već među ključnim svjetskim političarima tada i ključnim državnicima koji su predstavljali narode BiH u tom trenutku. I to je ono što je temelj i toga se Hrvatska drži i to je za nju važno i toga ćemo se držati i u budućnosti – rekao je Plenković.
Od mućenja vode, nije daleko još jedan Gordan. Ministar vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske Grlić Radman.
– Hrvatska koristi svaku priliku da u kontekstu proširenja EU-a istakne važnost rješavanja pitanja Izbornog zakona u BiH, što će osigurati jednakopravnost hrvatskog naroda u toj zemlji.
Uvijek naglašavamo važnost izmjene Izbornog zakona koji će omogućiti Hrvatima da biraju legitimne predstavnike u svim najvažnijim tijelima, a posebno u Predsjedništvu. To je pitanje koje se mora riješiti kako bi se uklonile postojeće diskriminacije u izbornom procesu. Jedino tako možemo postići kohezijsku ravnotežu i izbalansiranost u kontekstu zajedničkog regionalnog tržišta. Što više zemlje zapadnog Balkana sarađuju, to će biti spremnije za ulazak u EU – poručio je Grlić Radman.
O kakvoj saradnji govori ovaj Gordan? Saradnji u kojoj Zagreb naređuje državi BiH šta treba raditi ili je neće biti?
Ili je to saradnja Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, koju, a na što bi se ovaj dvojac sigurno ponosio, dosljedno njeguju i na djelu provode Plenković i Aleksandar Vučić.
Zbog jedne takve saradnje ova je država platila krvavu cijenu. Zato bi i Zagrebu i Beogradu, ali i onim “demokratskim” zapadnim državama koje ih podržavaju, bilo pametnije da se bave svojim političkim avlijama jer ova država više neće dozvoliti da bude sredstvo za potkusurivanje istočnih nam i zapadnih susjeda.
Ovo što je Jandroković uradio (posljednji, ali ne prvi i zadnji u nizu hrvatskih zvaničnika) direktni je pritisak na Evropski sud za ljudska prava koji u narednim mjesecima treba da donese odluku u slučaju Slaven Kovačević protiv BiH.
Evropski sud za ljudska prava 29. augusta prošle godine objavio je presudu u predmetu “Kovačević protiv BiH”. Sud je utvrdio da je aktivno biračko pravo Kovačevića prekršeno jer mu nije dozvoljeno da zbog etničkog ili teritorijalnog uvjeta na izborima glasa za kandidate za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH koji bi na najbolji način štitili njegove interese.
Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BiH.
Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda BiH.
Pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu 20. novembra je održana rasprava u slučaju “Kovačević”, po žalbi Vijeća ministara BiH.
Strategija službenog Zagreba jeste da ovladaju Federacijom BiH i to na dva načina – otcjepljenjem i zato se stalno pozivaju na Vašingtonski sporazum iz 1994. ili kroz izmjene Izbornog zakona BiH po njihovoj mjeri, kojom bi dobili treću izbornu jedinicu (čitaj treći entitet). Ponovo nam je to na djelu demonstrirao Jandroković. Čekamo sada neku novu posjetu hrvatskih “europskih” zvaničnika koji će nam narediti šta da radimo u svojoj kući, piše Faktor.ba.