Ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, komentarišući slučaj dvije sarajevske studentice koje su veličale ratne zločince, između ostalog je rekao da ne želi živjeti u 1992. i 1993. nego u 2023. godini. Nešić je pri tome digao tri prsta izražavajući podršku dvjema djevojkama koje su nažalost inficirane mračnim djelima Miloševića, Mladića, Karadžića i drugih zločinaca koji su utkali trajnu mrlju u istoriju vlastitog naroda, stava je degat (Stranka za BiH) u Domu naroda Parlamenta BiH Džemal Smajić.
“Ovaj put nisu tema nacionalizmom zaluđene djevojke, nego Nešić koji na jeftin način pokušava relativizirati situaciju i izjednačiti strane, tj. zločince i njihove žrtve! Kao što je stasavala generacija onih koji su nadahnuti počiniocima genocida, i koji su kao mladi ljudi zatrovani mržnjom, tako je s druge strane stasavala generacija koja ne pada na providne pozive na zaborav i naivno okretanje budućnosti. Budućnost da, ali bazirana na priznavanju genocida i traženju iskrenog oprosta od žrtava! Samo tako, a ne na bazi floskula koje su na nivou ispodprosječnih uličnih manipulatora”, ističe Smajić.
Poenta je, dodaje, upravo obrnuta, jer sarajevske studentice i njima slični, a ima ih previše, primjer su zarobljenosti vlastitog uma u vremenu zločina.
“Opijeni medijskim narativima i zarobljeni u prošlosti nisu u stanju krenuti naprijed i poštovati drugog i drugačijeg. Zaluđenost krvlju i tlom ne da novim generacijama da otvore oči i ubrzaju put u Evropsku uniju i NATO gdje ćemo svakako završiti prije ili kasnije. U to nema sumnje, samo se gube godine i generacije. Zbog toga bi bilo bolje da se Nešić, Dačić, Dodik, Vulin i slični bave katarzom vlastitog naroda, nego bacanjem prašine u oči novim generacijama i produbljivanjem agonije vlastitog naroda. Mi sa druge civilizacijske linije također smo usporeni njihovim postupcima, ali makar nismo slijepi”, poručio je Smajić.