Udruženje logoraša Mostar danas je prvi put nakon 27 godina organizovalo odlazak ispred prostora nekadašnjeg logora Heliodrom u Mostaru kako bi obilježilo godišnjicu zatvaranja ovog zloglasnog logora tzv. Herceg Bosne.
Međutim, hercegovačkim logorašima nije dozvoljen ulazak u prostor u kojem je tokom rata bilo zatvoreno hiljade hercegovačkih Bošnjaka. Na ulazu je nekadašnje logoraše dočekala zaključana kapija i policijska patrola.
Istovremeno, u Bugojnu je održan posljednji ispraćaj i ukop trojice stradalih pripadnika 104. brigade HVO-a Eugen Kvaternik – Bugojno, kojem su prisustvovali predsjednik HDZ-a Dragan Čović i ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman.
I dok hercegovačkim logorašima nije dozvoljen ulazak u prostor u kojem su doživjeli najgore strahote, stradali pripadnici HVO-a u Bugojnu su ukopani pod zastavama zločinačke paratvorevine Herceg Bosne o čijem karakteru je posljednju riječ dao Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu.
Uprkos tome, Čović i Grlić Radman u Bugojnu su izigravali žrtve, a da nijednom riječju nisu spomenuli šikaniranje mostarskih logoraša.
„Ako govorimo o pomirenju u Bugojnu kao multietničnoj sredini gdje su prije rata živjela sva tri naroda, potrebno je rasvijetliti sve događaje. Bez obzira gdje se zločin dogodio u Bugojnu ili negdje drugdje, mi svaki zločin osuđujemo“, rekao je Grlić Radman, ali nije spomenuo logore u Hercegovini.
Dragan Čović je ponovo izigravao uglađenog Evropljanina, ali preko usta nije mogao prevaliti nijednu rečenicu kojom bi osudio zločine nad Bošnjacima.
„Nezamislivo je da još uvijek imamo ljude koji šute o zločinima koje nismo u stanju procesuirati do kraja, a ono što je najgore je da nisu u stanju barem otkriti podatke gdje su ostaci naših najmilijih za koje se danas molimo i pokopat ćemo barem ona tijela koja smo uspjeli naći“, izjavio je Čović.
Nezamislivo je Dragane Čoviću, da u tvom gradu Mostaru logoraše dočeka zaključana kapija i da im se ne dozvoli polaganje cvijeća na mjestu gdje su zvjerski mučeni samo zato što su druge vjere i drugog imena.
Čović se poziva na pravdu i sudove, ali kakve koristi od presuda kad ih on ne priznaje. Kompletan vojni i politički vrh zločinačke paratvorevine Herceg Bosne osuđen je u Hagu za Udruženi zločinački poduhvat, ali zločinci poput Praljka, koji nije imao čak ni hrabrosti da se suoči s presudom nego se kukavički otrovao pred očima cijelog civiliziranog svijeta, za Čovića i njegovu stranku predstavljaju heroje kojima se odaje počast i pale svijeće.
U Saboru Hrvatske je odata počast zločincu i samoubici Praljku, a ugledni britanski The Guardian je premijera Andreja Plenkovića opisao kao premijera jedine zemlje članice EU koja odaje počast ratnim zločincima. I onda Plenkovićev izaslanik Radman Grlić dođe u Bugojno i priča o pomirenju!
Isti taj Radman Grlić iz Zagreba prijeti kako BiH ne smije postati građanska država kao sve druge evropske zemlje, te nam umjesto civilizacijskog građanskog uređenja države nudi južnoafrički aparthejdni sistem u kojem bijelci i crnci ne mogu glasati jedni za druge, odnosno prema kojem Bošnjak u BiH može glasati isključivo za Bošnjaka a Hrvat za Hrvata.
Od Čovića, Radmana Grlića i njima sličnih navikli smo na sve, ali uvijek kad pomislimo da ne mogu biti gori u svojim zlonamjernim politikama, oni nam dokažu da mogu.
Pa dokle više?