Kritikovao je Hrvatsku zbog naoružavanja, Crnu Goru zbog odnosa prema SPC-u, BiH zbog blokada koje proizvodi Milorad Dodik, Sjevernu Makedoniju zbog odnosa prema tamošnjim Srbima, Kosovo zbog taksi. Općepoznata je činjenica, i u tome se slažu sve gore navedene države, da su Srbija i njen predsjednik Vučić glavni destabilizirajuči faktor u regionu.
Do sada su sve ove države vodile pojedinačne “bitke“ sa Srbijom, no šta bi se dogodilo ukoliko bi države regiona zajednički nastupile prema Vučiću i negovoj agresivnoj politici destabilizacije.
Pritisak na Crnu Goru
Predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore Savo Kentera kaže da zapravo Rusija koristi Srbiju, konkretnije Beograd, kao instrument za destabilizaciju čitavog regiona.
– Činjenica jeste da iz Srbije prema Crnoj Gori u ovom momentu dolazi jedan nezapamćen pritisak zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u vidu jednog specijalnog rata koji je nezapamćen od 1941. godine. No, ponavljam, sve to što se u ovom trenutku dešava dolazi samo iz jednog centra – a taj centar nije Beograd, već Moskva – govori Kentera.
Navodi da bi sve zemlje u regionu trebale zauzeti zajednički stav kako bi bile u stanju adekvatno i kvalitetno odreagovati, ukoliko bi neka od njih “previše skrenula s puta i ozbiljnije destabilizovala region”.
– Mi tu već imamo vrlo jasan stav i odgovor – Crna Gora i Hrvatska su kao članice NATO-a u svemu tome zajedno, imamo i više nego kvalitetnu saradnju, ne samo u okviru regiona, nego i s ostalim partnerima. I po tom pitanju zauzeli smo vrlo jasne stavove i pripremili vrlo jasne odgovore. A nemam nikakvu dilemu ni da će se takvim stavovima pridružiti i Sjeverna Makedonija, kao buduća članica NATO-a, a sutra i Bosna i Hercegovina – zaključuje Kentera.
Hrvatska superiornija
Politički analitičar i univerzitetski profesor iz Zagreba Žarko Puhovski mišljenja je da Srbija svakako jeste jedan od glavnih destabilizirajućih faktora u regionu, ali ne i jedini. Smatra da je Srbija prema Hrvatskoj preslaba, te da osim sitnih provokacija, nema nikakve šanse da je destabilizira.
– Hrvatska je daleko najjača u ovom trenutku jer je u EU. I prvi put u povijesti superiorna je u odnosu na Srbiju u svakom pogledu. I zbog pristupnih pregovora ima dobru šansu pritisnuti Srbiju – dodaje Puhovski.
Podsjeća da, iako je članica Evropske unije, Hrvatska ima hiljadu kilometara granice s BiH, te stoga jednom nogom ostaje u regiji.
– Utoliko je pitanje je li Hrvatskoj u interesu više suzbijati Srbiju ili zapravo uživati plodove srpskih provokacija pa se onda pojaviti kao “vatrogasac” – zaključuje Puhovski.
Usloviti Srbiju
Uran Krasniqi, politički analitičar iz Prištine, kazao je za Vijesti.ba kako je bez sumnje, Srbija i dalje glavni faktor destabilizacije u regionu. On kaže da i ne može biti drugačije kada su i danas na čelu srpske politike isti akteri kao i devedesetih, kada su na Balkanu bili ratovi.
– To pokazuje da srpsko društvo nije promijenilo državu. Dok se dva glavna lidera srpske države, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, nisu distancirali od prošlosti i nisu se izvinili za počinjene zločine. Kada smo kod toga, sjećam se pjesme Izeta Sarajlića, koji piše: Slobodan Marković mi se sinoć pojavio u snu i izvinio zbog nanijetih rana. Jedino srpsko izvinjenje svo ovo vrijeme, samo u snu i od mrtvog pjesnika”, kaže Krasniqi.
Krasniqi smatra da se Srbija u suštini nije promijenila, već se prilagodila novim okolnostima regiona.
– Ako se devedesetih godina Srbija borila sa svojim trupama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, u to vrijeme je podstakla Srbe u Bosni i Hercegovini i na Kosovu da preduzmu akciju protiv tih država. To znači da se nije odrekla rata, već je promijenila način ratovanja.
Krasniqi kaže da zemlje u regionu moraju usloviti saradnju sa Srbijom njenim izvinjenjem i normalnim pristupom.
– Izolacija Srbije koja je karakteriše nagon je za razmišljanje i promjene. Ali srpsku državu može da promijeni srpsko društvo. To je pitanje srpskog obrazovanja i istorijske interpretacije u školama. Tamo se mogu izabrati prije Vučića i Dačića, Čedomir Jovanović ili Nenad Čanak”, mišljenja je Krasniqi.
On dodaje da, ako se Srbija ne promijeni, i dalje će biti izvor napetosti u regionu i potencijal za nove nesreće.
– Borges negdje u svojim predavanjima navodi primjer opasnosti koju predstavlja mač u rukama dijeteta. U slučaju o kojem govorimo, Srbija nije dijete, već odrasla osoba sa mačem. Mač koji smo vidjeli kako je koristila, zaključio je Uran Krasniqi.
NATO za kraj nasrtaja
Politički analitičar i novinar lista Nova Makedonija iz Skoplja Aleksandar Srbinovski kazao je kako više faktora utiče na destabilizirajuću situaciju u regionu Zapadnog Balkana. On kaže da, kad čovjek priča na ovu temu, ne može a da ne doda da je cijeli region ili član NATO-a ili u procesu da postane, sa izuzetkom Srbije.
– Iz globalne perspektive ova balkanska država je okružena NATO saveznicima i samo po tome nema prostora za bilo kakvo regionalno djelovanja Srbije u pravcu destabilizacije Balkana. Sami lideri Beograda dobro znaju svoj položaj, a istovremeno vjerujem da niko na našem Balkanu neće više da ratuje u budućnosti i da to pitanje ostaje zatvoreno zbog devedesetih godina koje smo svi skupa prošli, smatra on.
Na pitanje da li bi pet država – Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, BiH i Kosovo – trebalo zauzeti neki zajednički stav i udružiti se protiv nasrtaja i pokušaja destabilizacije regiona od strane Srbije, on odgovara da neće biti više nikakvih nasrtaja.
– Pa kako sam već prethodno djelimično i odgovorio na ovo pitanje, sama činjenica da su sve ove zemlje sa izuzetkom BiH i Kosova dio NATO-a, to stavlja kraj svakoj mogućnosti nasrtaja i pokušaja destabilizacije naših zemalja, zaključio je Aleksandar Srbinovski.
Tri decenije destabilizacije
Kolumnistica i novinarka beogradskog lista Danas Snežana Čongradin kazala je kako je Srbija već tri decenije glavni destabilizirajući faktor na prostoru Balkana, odnosno bivše Jugoslavije.
– Jasno je da se Srbija, odnosno svi njeni vladari, od početka devedesetih i ratova na prostoru bivše Jugoslavije, pa sve do danas, nikada nije odrekla velikosrpskih ciljeva, otrovnog nacionalizma, huškanja građana na mržnju i zločine prema onima koji su drugačije vjere i nacije, i da su upravo na takvoj politici utjerivanja straha i manipulacijom običnih ljudi, zgrnuli velika bogatstva i sve društvene privilegije“, kaže Čongradin.
Ona dodaje da su postali neprikosnoveni moćnici koji već tri decenije žive na bijedi, siromaštvu, nekulturi i neobrazovanosti naroda kojim vladaju.
– Za razliku od devedesetih, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, sa pozicija najviše vlasti, danas više nisu u prilici da pokažu sav mrak njihovih političkih umova, odnosno da se nakon huškanja, koje nije ništa manje opasno nego što je to bilo u ratnom stanju, odmah pokažu i direktne kobne posljedice – smrt i etnička čišćenja. Tako da se na pitanje o tome da li je Srbija glavni destabilizirajući faktor u regionu, nakon gubitka svih ratova, a sa istom političkom ganiturom na vlasti i nacionalističkim idejama prilagođenim aktuelnim spoljnim faktorima, može reći samo da ona to ne prestaje da bude već tri decenije“, smatra Čongradin.
Na tezu da bi pet država regiona – Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, BiH i Kosovo – trebale zauzeti neki zajednički stav i udružiti se protiv nasrtaja i pokušaja destabilizacije regiona od strane Srbije.
Čongradin kaže da bi to bila dobra inicijativa, a problemi su toliki da je neophodno da gotovo svakog dana bude osmišljenja neka nova inicijativa kako bi se stalo konačno na put vlastima u Srbiji.
– Građani Srbije su, takođe, žrtve režima kojima ova vlast vlada, tako da bi to najprije bilo dobro na unutrašnjem planu – pad vlasti u Srbiji. Ne postoji nijedan dan njihove vlasti u kojem su se pokajali za sve zločine koje su tokom rata propagirali. Danas ih eventualno negiraju, i to je njihov maksimum, smatra Čongradin.
(Vijesti.ba)